Sve češće u kulinarskim emisijama primjećujemo da se u receptima koriste klice – uz mesna i riblja jela, sendviče, variva, salate….
Dok svježe ubrano povrće dospije do nas, ono gubi mnogo hranjivih i nutritivnih vrijednosti, dok jedna klica sadrži, ne samo povećanu količinu vitamina, minerala, vlakana, bjelančevina i ostalih hranjivih sastojaka u odnosu na običnu sjemenku, nego i ima snagu cijele biljke, te snažnu vitalnu energiju u sebi. Klice imaju veliku energetsku vrijednost, dok im je kalorična niska, što ih čini idealnom zdravom hranom, uz to lako probavljivom.
Klice se koriste i u medicinske svrhe, u borbi protiv različitih poremećaja i bolesti, a da pri tome ne izazivaju razne zdravstvene nus posljedice. Tako se danas koriste i u liječenju bolesti kao što je rak, arterioskleroza, dijabetes, srčana oboljenja…To su znali i stari Kinezi prije 5000 godina, kada su klice različitih sjemenki koristili u liječenju kožnih oboljenja, probavnih smetnji, mišićnih oboljenja itd. Često su ih koristili i rimski legionari u osvajačkim pohodima jer im je to bila najdostupnija namirnica koju je bilo vrlo jednostavno uzgojiti. Engleski mornari su jeli klice na dugim i zamornim putovanjima te ih koristili i u preventivne svrhe, protiv skorbuta.
Sjeme može stajati i do 200 godina u stanju mirovanja, kao što je dokazano određenim testovima sa sjemenkama grahorice, te se ustanovilo da čak i tada može proklijati, ako je dobro uskladišteno.
Naučno je dokazano da u stanju mirovanja sjemenke imaju toliko usporen metabolizam da je gotovo nemjerljiv, a i disanje im je gotovo zanemarivo. No, ona je ipak živa! Kada im se omoguće određeni životni uvjeti, one dobivaju impuls rasta i mogu proklijati. Tako je i poznato da npr. sjemenke jabuke gotovo nikad neće proklijati u samoj jabuci, već nakon što ih pojede neka životinja i izbaci ili kada sam plod jabuke istrune.
Sama sjemenka ima potencijal biljke, ali kada proklija, sve njene nutricionističke vrijednosti naglo rastu. Osim što su klice bogat izvor vitamina (A, B, C, D, E i K), bogate su i mineralima (magnezij, željezo, cink, kalcij), vlaknima, bjelančevinama, tijaminom, riboflavinom, nijacinom, folnom kiselinom i još mnogo drugih hranjivih vrijednosti. Izuzetno su bogate vitaminom C.
Kvinoja
Namirnice sa najviše i najmanje kalorija
Vrste klica
Sjemenke koje se koriste za uzgoj klica, za kasniju primjenu na našim jelovnicima, možemo svrstati u nekoliko kategorija: klice žitarica, klice mahunarki, klice povrća, klice orašastih plodova.
Mahunarke posebno karakterizira tvrda opna, ali vodopropusna, stoga su vrlo praktične za kućni uzgoj bez puno napora.
Tako klice mahunarki možete raditi od graha, azuki graha, leće, slanutka, soje, graška; klice žitarica možete raditi od pšenice, raža, prosa, kukuruza, heljde, ječma, riže, zobi; klice povrća od sjemenki potočarke, rotkvice, brokule; a klice orašastih plodova od badema.
Uzgoj klica
Uzgoj klica je zaista izuzetno jednostavan. Većinom se sjemenke namaču u vodi, čim se aktiviraju enzimi u sjemenci, i započinju vrlo složeni procesi promjena koje na kraju vode ka novoj biljci. Kako proklijalo sjeme povećava svoju prvobitnu veličinu nekoliko puta u nekoliko dana klijanja, očito je izuzetno bogato aktivnim tvarima. Tako npr. klica Mungo graha povećava količinu bjelančevina sa 25 na 37 %. Da bi uzgojili klice, potrebna vam je staklena posuda (može i obična staklenka), malo gaze da prekrije vrh staklenke i gumica koja će učvrstiti gazu. Za neke veće sjemenke, poput graha ili soje, posuda treba biti malo veća, šira i dublja da klice imaju mjesta da se razviju.
Vegani oprez! Ove nutrijente i vitamine možete unijeti samo kroz meso i mliječne proizvode
Postupak
Svaka jestiva sjemenka može proklijati, ali je važno obratiti pažnju da koristite kemijski neobrađene sjemenke i naravno genetski nemodificirano sjeme. Prvo proberemo sjemenke i dobro ih operemo. Zatim ih namočimo u vodi na nekoliko sati i ostavimo na tamnom i toplom mjestu. Klice treba držati na sobnoj temperaturi, jer je optimalna temperatura za brzo klijanje i rast između 19 i 21°C. Ako je temperatura manja, usporen je i rast klica. Najpraktičnije je da ostavimo tako klice preko noći. Na ovaj način se sjemenke bude, odnosno preko vode dobiju impuls za rast, nabubre, a vanjska opna im popušta i puca. Ujutro ih procijedimo tako da vodu očuvamo (jer voda u kojoj su se namakale sadrži mnogo otopljenih minerala i vitamina pa je odlična za zalijevanje sobnog bilja) a sjemenke stavimo u staklenku koju zatvorimo odozgora sa gazom. Staklenku okrenemo s otvorom prema dolje, ali ukoso, tako da sva suvišna voda može izaći.
Vrlo je važno da sjemenke imaju dovoljno vlage, ali da nisu u mokrome, jer bi se mogla razviti plijesan na njima. Ako se razvije plijesan, onda sjemenke ili klice bacite. Nemojte se obeshrabriti i pokušajte ponovo. Postupak je toliko jednostavan i kratkotrajan, a dobrobiti velike da treba pokušati dok ne uspijemo. Također je važno da se sjemenke ispiru svaki dan, ovisno o vrsti, dva do tri puta. To se radi zato da se ispere plijesan i potencijalni štetni mikroorganizmi. Ispiru se tako da se dva do tri puta ulije voda u posudu (staklenku) i pažljivo procijedi kroz gazu. Kada je vrijeme hladno i vlažno, onda ispiremo rjeđe, a kada je sušno i vruće, onda češće. Gazu zatim dobro isperite i vratite na staklenku koju postavite ponovo ukoso prema dolje. Staklenke sa klicama držite na mračnom mjestu, jer im je to prirodno (inače se prirodno razvijaju u zemlji). Zadnji dan, prije konzumiranja možete staviti klice na sunce da im se razviju mali listići.
Kako prepoznati da li jedete previše hljeba?
Potrebno je prosječno oko 4 dana da se sjemenka razvije u klicu idealnu za konzumiranje.
Svakako imajte na umu da su klice najsvježija hrana, koja u trenutku kada ju uzimamo još uvijek ima proces rasta u sebi, i nisu još počeli procesi raspadanja hranjivih sastojaka. Jer što je duži period između ubiranja i konzumiranja biljke, vitamini i ostale nutritivne tvari će se više umanjiti u samoj biljci. Pogotovo se vitamin C uništava pri suvišnom izlaganju namirnice toplini (kuhanje, pečenje…), pa tako vrijedi i za klice. Stoga je klince uvijek poželjnije uzimati sirove, ili što manje termički obrađivati, smrzavati, konzervirati, kiseliti, sušiti itd.
Većina klica je odlična namirnica sama po sebi, ili kao dio jela. Neke klice, kao što su klice rotkvice, kopra, gorušice, celera i peršuna su ljutog okusa, pa ih koristimo više kao začin. Klice po svojoj prirodi imaju svojstva sjemenke, pa stoga svrhu njihove upotrebe uvijek možete ravnati prema svrsi za koju bi koristili same sjemenke. Tako je npr. klice žitarica najbolje koristiti u jelima u kojima se i inače koristi zrnje ili brašno, kao što je tjestenina, kruh i slično. Od proklijalih mahunarki, uvijek će biti dobra variva, juhe ili dodatak salati. Poznato je i da se može raditi mlijeko od klica prosa ili badema, dok je možda još najpoznatije hranjivo i nutritivno energetsko jelo musli od klica zobi, pšenice, prosa itd, piše krenizdravo.dnevnik.hr.