Kad bi pitali jednog šestogodišnjaka kakav mu je životni ritam, često bi mogli čuti da ujutro odlazi u vrtić, zatim tri puta sedmično ide na sportsku aktivnost… Polaskom u školu obaveze se povećavaju, uče se jezici, pohađaju razne sekcije i kursevi.
Mnoga djeca koja imaju previše obaveza koje trebaju obaviti u premalo vremena. Teško je reći je li to do roditelja koji od djece zahtijevaju previše ili je to do djece koja, želeći biti ukorak sa svojim prijateljima, odlaze na previše aktivnosti poslije vrtića/škole.
Zašto je period od 2. do 7. godine života važan za razvoj mozga?
Psiholog sa Stanforda: Ovo morate naučiti dijete u 21. stoljeću!
Gdje griješite u vaspitanju djeteta?
Evo kojim aktivnostima na igralištu djeca razvijaju motoriku
Sigurno je da i djeca i roditelji imaju dobre namjere. Organizirane aktivnosti imaju mnogo toga dobrog – potiču dječji socijalni razvoj, omogućuju djeci prostor za vježbu i stjecanje novih vještina, najčešće su djeci zabavne.
No stručnjaci kažu da je dobit manja nego što većina roditelja misli. Između toliko zahtjeva za najboljom edukacijom, bavljenjem sportom, savladavanjem raznih vještina, negdje je izgubljen osnovni zahtjev djetinjstva – porodični život.
Ovako natrpan raspored dovodi do stresa – roditelja koji su u stalnoj žurbi vodeći/prevozeći djecu s jedne aktivnosti na drugu i stresa djece koja nerijetko u nekom trenutku radne godine pokažu znakove tzv. burn out sindroma, izgaranja koje je donedavno bilo povlastica odraslih.
Ključ je u ravnomjernosti i balansu između organizovanih i neorganizovanih aktivnosti, u balansu između života u i van porodice.
“Većina djece radije bi se igrala na dvorištu nego se takmičila za mjesto u sportskom timu” kaže Stanley Greenspan, profesor pedijatrijske psihijatrije na George Washingtom University School. “Djeca svih dobi žele više vremena provesti sa svojim porodicama, i ako ih pitate uvijek će radije izabrati nestrukturiranu igru s roditeljima ili prijateljima nego strukturirani sportski trening.”
Danas su roditelji skloni napuniti raspored svoje djece toliko da im gotovo ne ostaje prostora za igru s roditeljima, braćom i sestrama ili vršnjacima. Roditelji često ne znaju kada se zaustaviti – posebno ako imaju vrlo znatiželjno dijete ili dijete koje može jako puno.
Šta su to razvojne igre?
Kako nagovoriti dijete da ranije ide na spavanje?
Zašto odmah djetetu trebate nabaviti kućnog ljubimca?
Kako disciplinovati djecu?
Kod planiranja vremena školskog djeteta, dobro je povesti računa o sljedećem:
Uvijek stavite porodicu prije svega.
Omogućite djetetu puno slobodne interakcije s prijateljima.
Slobodne aktivnosti planirajte u preostalo vrijeme (nakon što zadovoljite prva dva zahtjeva).
Omogućite djetetu izbor slobodnih aktivnosti.
Imajte bar jedan zajednički (porodični) obrok dnevno.
Previše aktivnosti u dječjem životu nužno utječe i na porodični život. Raštrkani po raznim dijelovima grada, članovi porodice rijetko se vide, zajednički obroci su vrlo rijetki, mjesta susreta postaju automobili i gubi se vrijeme za povezanost. A kako djeca bivaju sve više uključena i vikendi se polako gube – takmičenja, posebne pripreme i slične aktivnosti samo povećavaju osjećaj roditeljskog stresa.
Šta bi svaki tata trebao naučiti sina?
Šta nam govore dječije navike?
Kako prepoznati kad je djetetu previše?
Prije ili kasnije dijete kojemu je previše obaveza pokazat će neki od ovih znakova u svom ponašanju:
Osjećat će stalni umor, ponašat će se napeto ili će biti depresivno i bezvoljno.
Žalit će se na bol u trbuhu ili glavobolju.
Počet će zaostajati u izvršavanju školskih obaveza.
Za predškolsko dijete stručnjaci navode da je 8-10 satni ritam vrtića najviše što mogu izdržati, to je gornja granica njihovog kapaciteta za izvanporodični život. Ako je vaše dijete u cjelodnevnom vrtiću za njega je to dovoljno “radnih obaveza”. Sve dodatne aktivnosti van tog vremena za njega su preopterećujuće.
Imate li dijete školske dobi, psiholog Bill Doherty roditeljima daje jednostavan savjet – usporite porodicu – ograničite svako svoje dijete na jedan sport i jednu dodatnu aktivnost, pomno planirajte zajedničko vrijeme, posvetite se svojoj djeci.
Vožnja biciklom, šetnja prirodom, igranje društvenih igara, slušanje muzike ili vrijeme kad se jednostavno ne radi ništa, omogućuje djetetu toliko mu potreban odmor od 6 sati rada u školi, 1-2 sata rada na zadaćama kod kuće, nekoliko sati slobodnih aktivnosti sedmično, piše Roda.hr.
Sabwrit njihovu satnicu i imajte na umu da djeca trebaju vrijeme kad mogu biti – djeca.