U našoj kulturi vlada uvjerenje da djecu neko mora učiti čitanju, za šta i nauka stalno pokušava pronaći najbolji način. Osim vaspitača i učitelja, i od roditelja se očekuje da pomognu u tom procesu. Čitava industrija pomoćnih materijala za učenje čitanja razvila se u ove svrhe – interaktivni kompjuterski programi, video lekcije, naučno koncipirani priručnici za učenje slova.
Proučavajući načine na koje djeca samostalo uče čitati, razvojni psiholog Piter Grej sa Bostonskog koledža izdvojio je 7 principa na osnovu kojih možemo razumjeti samostalno učenje čitanja kod djece:
1. Ne postoji pravi niti najbolji uzrast za učenje čitanja. Dijete koje prva slova nauči tek sa 8 godina sa 14 može čitati na stotine knjiga godišnje i osvajati književne nagrade.
2. Motivisano dijete veoma brzo može postati dobar čitač. Ako dijete godinama skoro da ne napreduje u čitanju, a onda se najednom zainteresuje za čitanje, može ga savladati za bukvalno nekoliko dana.
3. Pritisak na dijete da vježba čitanje može proizvesti kontraefekat. Ono što bi trebalo da bude zabavno iskustvo, može se usped pritiska roditelja smučiti djetetu i odbiti ga od knjige, piše Stil.kurir.rs.
4. Djeca nauče da čitaju onda kada im ova vještina postane na neki način vrijedna. Isto kao što djeca nauče da govore jer od te sposobnosti imaju koristi, naučiće i da čitaju ako uvide korist iz ove vještine. Ako ih zanima šta se dešava u sledećem poglavlju knjige a mama nema vremena da im čita, ili im se jedu kolači po receptu iz kuhara a niko neće da im ih napravi, odjednom će vještina čitanja imati smisla i dijete će prirodno osetiti poriv da je savlada.
5. Kao i mnoge druge vještine, čitanje se uči u drušvu, kroz zajedničke aktivnosti. U školama koncipiranim po Sadberi modelu, mnoga djeca nauče da čitaju kroz igranje sa djecom drugih uzrasnih grupa. Kada se čitači i nečitači igraju zajedno, djeca uče slova kako bi mogla uspješno da učestvuju u igri.
6. Neka djeca prvo se zainteresuju za pisanje, a tek onda za čitanje. Neka djeca požele da nauče da pišu kako bi se izrazila kroz pisanu riječ – crtež obogaćen tekstom, pjesmu, strip, kako bi pronašla igricu na kompjuteru ili napisala poruku na cedulji u igri. Takva djeca kroz učenje pisanja automatski postaju i čitači.
7. Proces učenja čitanja nema predvidiv tok. Zbog toga djetetu nije potrebno da ga usmjeravate, već samo da mu pomažete kada tu pomoć zatraži, i onako kako je zatraži. Ne vršite pritisak, slušajte dijete i odgovorite na njegova pitanja ali ne pružajte mu više nego što je tražilo, jer će u suprotnom prestati da pita.
Photos by Pexels
