Motorički razvoj zdravog djeteta odvija se spontano i dijete će sve motoričke radnje naučiti potpuno samostalno i zato ga nije potrebno “učiti” da sjedi, stoji, hvata, hoda.
Na početku života pokret je odraz stanja i ponašanja djeteta. Tok motoričkog razvoja određen je genetski utvrđenim obrascima, ali ga istovremeno i stimulišu podražaji iz okoline na koje mozak odgovara složenim automatskim reakcijama, što utiče na konstantno poboljšavanje motoričkih sposobnosti djeteta. Dijete se rađa s određenim mogućnostima/sposobnostima koje dalje razvija i unapređuje. Ključni događaji u motoričkom razvoju novorođenčeta i dojenčeta su razdoblja kada dijete treba nešto znati i moći učiniti, a osim kvantiteta važan je i kvalitet izvođenja pojedine motoričke aktivnosti.
Motoričke funkcije kao što su bočni transferi, sjedenje, puzanje i hod, ovise o zrelosti centralnog nervnog sistema i lokomotornog sistema. To znači: kada je dijete motorički zrelo za motoričku radnju izvršit će ju. Pokušavanje “učenja” djeteta motoričkim radnjama je ometanje normalnog razvoja motorike. Nametanjem položaja djetetu se uskraćuju važne razvojne faze. Normalni razvoj motorike ne zahtijeva upotrebu nikakvih pomagala.
“Opšte pravilo motoričkog razvoja je slijed razvoja od glave prema nogama, pa je prvi korak kontrola glave koju slijede kontrola tijela, ruku, trupa i nogu. Usvajanje glavnih motoričkih funkcija (kontrola glave, bočni transferi u ležećem položaju, sjedenje, stajanje, hod, puzanje, hvatanje) odvija se potpuno spontano. Dijete će sve motoričke radnje naučiti potpuno samostalno i zato ga nije potrebno “učiti” da sjedi, stoji, hvata, hoda. Između motoričkog i psihičkog razvoja postoji povezanost i velik međusobni uticaj, pa se često koristi izraz “psiho-motorički” razvoj”, piše fizioteraputkinja Marina Kovačević.
Razvoj se odvija prema određenom redoslijedu tako da se u prosjeku bitni trenuci dešavaju u određenom vremenskom periodu ili oko navedenih vremenskih perioda. Poznavanje razvoja motorike djeteta omogućuje nam da spoznamo kada se neka motorička aktivnost može očekivati u razvoju i omogućuje nam da pratimo tok razvoja motorike. Mentalni razvoj djeteta ima veliki uticaj na motorički razvoj jer dijete kroz znatiželju ispituje svoje mogućnosti i stiče nove spoznaje.
U prvoj godini života motorički razvoj djeteta promatramo u potrbušnom položaju, položaju na leđima i u bočnom položaju.
Šta je sindrom hipotonije?
Bebe sa isprekidanim snom su inteligentnije
Faze razvoja motorike
Novorođenačka faza (prvi mjesec života) je faza u kojoj se dijete pokušava organizovati, prilagođava se vanjskom svijetu, upoznaje okolinu i uspostavlja svoj ritam budnosti, spavanja te hranjenja. Novorođenče i mlađe dojenče leži na trbuhu u savijenom položaju. Savijenost zahvaća i gornje i donje ekstremitete. Zbog jake savijenosti nogu, zdjelica je odignuta od podloge, pa je zato težina tijela na licu, grudima i podlakticama bočno od tijela. Glava je oslonjena na lice i nagnuta na stranu kako bi dišni putevi bili slobodni i omogućavali normalno disanje. Novorođenče ne može okrenuti glavu na drugu stranu, a da ne dodiruje podlogu. Dijete savija i ispruža ruke i noge.
Tokom drugog mjeseca života popušta savijenost zglobova, počinju se opuštati stisnute šake i ruke privijene uz tijelo. Veliki zglobovi još uvijek su savijeni. Ako djetetu na dlan stavite zvečku, čvrsto će je stisnuti i tako držati neko vrijeme. Dijete se počinje zanimati za svoju okolinu te počinje podizati glavu i do nekoliko sekundi, pritom se oslanjajući na ruke (priljubljene uz tijelo i savijene u laktu). Šake su poluzatvorene ili otvorene, a palčevi izvan šaka. Većina djece u toj dobi može fiksirati pogledom.
Od trećeg mjeseca dijete počinje održavati ravnotežu, a preduslov za to je da su oba lakta ispred linije ramena, da je jaka savijenost u zdjelici popustila, te da se težina tijela premjestila s grudi prema trbuhu. Ova faza u motoričkom razvoju naziva se “oslonac lakat-zdjelica”. Samo iz ovog položaja dijete može neometano okretati glavu. Preporuka je da dojenčad spava na leđima. Preko dana omogućite djetetu da leži na stomaku i komunicira s vama kako bi ojačalo mišiće kojima podiže glavu. U ovom položaju dijete sada može neko vrijeme držati glavu podignutu i istraživati okolinu rotirajući glavu na obje strane.
Sa četiri mjeseca dijete je u stanju prenijeti ravnotežu na jedan lakat kako bi oslobodilo drugu ruku za hvatanje predmeta. Pri tome se oslanja na lakat i zdjelicu jedne strane, a koljeno druge strane povlači prema naprijed do 90 stepeni oslanjajući se i na njega. Slobodnom rukom hvata predmete koje odmah stavlja u usta.
U petom mjesecu života dijete se počinje odizati još više od podloge ispružajući ruke i oslanjajući se na korijen dlana. Ako ne može uhvatiti predmet, dijete se osloni na stomak, a ruke odigne kao da pliva.
Sa šest mjeseci dijete je razvilo siguran oslonac na dlanove i ispružene ruke, oslanjajući se na bedra.
Motorički razvoj u petom i šestom mjesecu života karakteriziran je fazom motoričkog razvoja koja se naziva “oslonac šaka –zdjelica“: dijete se sve više odiže, tako da sa šest mjeseci života potpuno ispruži laktove i oslanja se na otvorene šake. Težina tijela premješta se od stomaka prema zdjelici.
Sa punih sedam mjeseci funkcija oslonca na šake je usavršena, te se dijete pomiče unazad, a težinu nose šake i bedra. Tako dijete uči opterećivati noge, dok bočno pomicanje postiže “osloncem jedna šaka-zdjelica”. Počinje okretanje sa stomaka na leđa, koordinirano, kontrolirano, bez “zabacivanja” glavice, pri čemu sudjeluju i ruke i noge. Razvija se bočni položaj u kojem se dijete oslanja na lakat jedne ruke, zdjelicu i natkoljenicu. Ako tako ne može doseći željeni predmet, odignut će se na ispruženu ruku oslanjajući se na dlan. Dijete se počinje povlačiti po podlozi. Ruke su savijene uz oslonac na laktove, a noge su ispružene i ne sudjeluju. To se naziva vojničko puzanje. To nije “pravo” puzanje. Izbalansirano kretanje rukama prethodi zauzimanju četveronožnog stava.
Kako osigurati kuću kad beba prohoda?
U kojem položaju beba smije spavati?
U dobi od osam mjeseci dijete uspijeva odignuti zdjelicu od podloge i tako otkriva “oslonac šaka-koljeno”. Još uvijek ne može puzati jer mu nedostaje prenos težine na bok. Ovo će uvježbati u položaju na stomaku unakrsnim pokretima tijela: okreće se oko pupka udesno i ulijevo. Dijete počinje puzati oslanjajući se na ispružene ruke i koljena, zdjelica je podignuta, a koljena u širini zdjelice. S osam i po mjeseci dijete se može povući u klečeći stav.
U devetom mjesecu života dijete savladava prenos težine tijela na bok i stvaraju se uslovi za pokretanje prema naprijed. Puzanje je sada u potpunosti razvijeno. Kralježnica je ispružena, potkoljenice paralelne, a stopalo prati liniju potkoljenica.
U desetom mjesecu života dijete može hodati uz predmete i pritom se oslanja na ruke i noge. Naprijed ide prvo jedna ruka, suprotna noga, suprotna ruka i potom opet noga. S deset mjeseci funkcija šaka je sve bolja. Iz puzanja lako prelazi u kosi sjedeći položaj i opet iz sjedećeg u puzanje. Ako je dovoljno stabilno i sigurno, dijete se može podići i otkriti “oslonac šaka-stopalo” ili “medvjeđi hod”. Iz ovog položaja dijete može ustati u stojeći položaj s deset ili jedanaest mjeseci.
Sa dvanaest mjeseci pojavljuju se prvi samostalni koraci prema naprijed. Početno hodanje razlikuje se od razvijenog hoda. U početku dijete hoda s manje ili više raširenim nogama, a ruke mu pomažu u održavanju ravnoteže. Tokom jedanaestog i dvanaestog mjeseca dijete kombinuje pokrete ruku i počinje se igrati stavljanjem manjeg predmeta u veći, vađenjem predmeta van, nošenjem i ispuštanjem ga kada to želi.
Sa trinaest mjeseci dijete može samostalno hodati, a baza oslonca je sada uža. U stanju je stajati u sredini prostorije, mijenjati smjer hoda i ustati se u slobodnom prostoru, “kao medvjed”.
Prepoznajte smetnje u razvoju djeteta u prvoj godini života
Hrana važna za razvoj bebinog mozga
U prvim mjesecima života (do trećeg mjeseca), dojenče ima refleksne pokrete tijela i na sve podražaje reaguje refleksnim pokretima ekstremiteta (Moorov refleks). Sa sedam mjeseci dijete se može okrenuti s leđa na stomak i razvija se hvat palcem i kažiprstom, kada je jedan prst ispružen, a drugi savijen. To je početak fine motorike. Dijete počinje stavljati stopalo u usta – koordinacija oko-ruka-noga-usta. Sa jedanaest mjeseci 90 posto djece može samostalno zauzeti pravilan sjedeći stav iz kojeg prelazi u puzanje preko sjedenja ukoso i opet se vraća u sjedeći položaj. Više od 50 posto djece s punih 12. mjeseci hoda slobodno bez pridržavanja. Danas se smatra da prerano postavljanje djeteta u pasivni sjedeći položaj predstavlja veliku opasnost za razvoj kralježnice.
Ljuljačke nepovoljno djeluju na razvoj motorike donjih ekstremiteta jer onemogućavaju savijenost u kukovima i koljenima, te pomicanje stopala prema licu. Noge su većinu vremena ispružene što je u prvim mjesecima nepoželjno i štetno. Upotrebom hodalice djetetu se uskraćuju normalne faze razvoja motorike: ustajanje iz četveronožnog položaja i iz puzanja, održavanje ravnoteže, te hod u stranu. U hodalici dijete ima potpuno neprirodan položaj te se stvara nepovoljan efekt na razvoj stopala.
Važno je poznavati osnove motoričkog razvoja kako bi pravovremeno uočili nepravilnosti te poduzeli aktivnosti u cilju njihova rješavanja. Također, važno je poštovati individualnost, jedinstvenost i karakter svakog djeteta i ne uzimati prestrogo propisane kriterije o tome što dijete treba biti motorički sposobno izvršiti u određenom mjesecu života.
Potrebno je omogućiti djetetu okruženje koje će djelovati stimulativno na razvoj njegove motorike i vještina te promatrati njegov napredak iz mjeseca u mjesec. Ako neku motoričku aktivnost nije svladalo u “propisanom” periodu treba mu dati još nekoliko tsedmica. Neka djeca žele uživati malo duže u pojedinoj motoričkoj fazi ili su “lijena i troma” i nisu zainteresirana za savladavanje motoričkih zadataka tempom koji roditelji žele, piše miss7mama.24sata.hr.