DNK muškog ploda tokom trudnoće može ući u majčin mozak, zadržati se tamo doživotno i tako doslovno postati dio njenog mozga.
Da bi to jasnije pokazali snimljen je kratki film u kojem je uprošteno pokazano sve do čega su istraživači, istražujući ovu temu, došli. Između ostalog, objavljeno je u studiji, na stranicama National Centre for Biotechnology Information, da DNK muškog ploda ima mogućnost da putuje do majčinog mozga, tako se počnu razvijati fetalne stanice u kojima DNK ploda počinje svoje putovanje, pri kojem prolazi kroz posteljicu i putuje dalje do svog cilja.
Taj se fenomen naziva fetalnim mikrokimerizmom, a označava protok fetalnih stanica od majke prema fetusu te od fetusa prema majci, i dokazano je da upravo zbog tog fenomena neke teško bolesne trudnice budu čudom izlječene. Baš zahvaljujući “daru” koji nose u utrobi. Trenutno postoji teorija da majčin mozak nakon trudnoće, iz tog razloga, doživotno nosi DNK muškog ploda. Međutim to vjerovatno nije u potpunosti tačno s obzirom da se vjeruje da je u mozgovima majki moguće pronaći i dio kćerinog DNK, no kako je za sada lakše izdvojiti Y kromosome tako je dosad dokazano da trag u mozgu ostavljaju samo muški potomci.
Jednom će se izdvojiti i DNK trag kćerki pa će se moći pričati o dokazu na koji način sve bebe doživotno mijenjaju svoje majke, ne samo klasičnim majčinskim iskustvom.
Sve ovo je primječeno i dokazano kada je u istraživanju na mozga majki pronađeno dosta DNK tragova u njihovom moždanoj kori. Kora inače ima ulogu da mozak štiti od raznih vanjskih faktora kao što su lijekovi, droge jer ih upija u sebe i ne dozvoljava njihovo protok u mozak no dokazano je da u vrijeme trudnoće ta uloga kore bude malo oslabljenja i upravo je tada moguće prodrijeti do njega. Upravo to rade DNK stanice putujući kroz posteljicu, kroz krvotok, sve do mozga.
Naučnici još uvijek ne znaju do koje mjere je fenomen kimerizma, to jeste ova znakovita promjena u majčinom mozgu, pozitivna ili negativna. Naime, dokazano je da stanice muškog ploda mogu uticati na smanjenje rizika, odnosno na suzbijanje nekih bolesti, ali isto tako postoje i dokazi da su upravo one ponekad “pokretač” nekih drugih bolesti.
Primjerice – stanice muškog potomka koje dospiju u majku u velikom broju slučajeva doista mogu dokazano spriječiti pojavu raka dojke te je isto tako dokazano da mogu utjecati na popravak oštećenog tkiva, ali s druge strane mogu stvoriti pojavu raka debelog crijeva i ponekih autoimunih bolesti.
U svakom slučaju, do ovih se otkrića došlo relativno nedavno (prije nekoliko godina) i otad mnogi istraživači rade na daljim istraživanjima kako bi došli do odgovora koje to sve stanice ostaju trajno u organizmu prilikom mama-beba razmjene, te naravno, da otkriju u kojoj mjeri su one pozitivne ili negativne. Tema koja će još godinama zabavljati istraživače i pomalo nam otkrivati još neotkrivenih tajni ljudske “mašine”.