Sindrom mlohavog dojenčeta (sindrom hipotonije) je stanje smanjenog mišićnog tonusa koje se u pedijatrijskim ordinacijama dijagnosticira tokom prve godine, ponekad već u prvim sedmicama života.
Ovaj sindrom može biti znak
prisutnog poremećaja centralnog nervnog sistema (mozga),
neuromišićne ili genetske bolesti,
endokrinog ili metaboličkog poremećaja ili
bolesti u građi vezivnog tkiva.
Mišićni tonus je stanje napetosti mišića, pasivnog mišićnog otpora na pokret, odnosno odgovora na istezanje mišića. Ne označava slabost, ali se nedostatak snage (ili zadržavanje snage) može pojaviti zajedno s hipotonijom.
U dojenačkoj dobi se prezentira i smanjenim pokretima ruku i nogu (oskudna spontana motorika djeteta), slabom kontrolom držanja glave te pojačanom pokretljivosti zglobova (npr. u laktu ili šaci). Na hipotoniju mogu ukazati i neka druga pridružena stanja kao: dislokacija kuka, poteškoće s hranjenjem (sisanjem) ili disanjem (pogotovo za vrijeme respiratorne bolesti) ili kašnjenje u neurorazvoju.
Zašto bebi opada kosa?
Prepoznajte vrstu osipa kod bebe
Šta su kolike kod dojenčadi?
Postavljanje dijagnoze
Pedijatri rano prepoznaju hipotoniju tokom sistematskog praćenja rasta i razvoja djeteta. Ovisno o tegobama, dijete je najčešće upućeno na pregled neuropedijatru ili fizijatru koji procjenjuje potrebu dodatne dijagnostičke obrade. S obzirom na veliki broj mogućih uzroka, potreban je organizovani pristup, potpuna anamneza, kao i fizički i neurološki status pacijenta.
Postoji čitav niz detaljnih znakova i simptoma koji liječnika specijalista mogu usmjeriti prema određenoj skupini bolesti i tako pomoći u pronalaženju uzroka tegoba. Važan podatak je pojava sličnih tegoba u bližoj i daljoj obitelji, kvaliteta pokreta ploda za vrijeme trudnoće ili pojava polihidramnije (viška plodne vode).
Traženje uzorka hipotonije zahtijeva suradnju više specijalnosti kao npr. neuropedijatar, fizijatar, genetičar, metaboličar, endokrinolog, gastroenterolog, i drugi. Odabir potrebnih pretraga ovisi o uzroku na kojeg se sumnja i najčešće se sastoji od krvnih pretraga, metaboličke obrade, slikovne dijagnostike (ultrazvuk, magnetska rezonanca) i elektrofizioloških metoda (elektromioneurografija, elektroencefalografija) te nerijetko potrebe za molekularno-genetskom analizom. Hipotonija može biti simptom neke druge bolesti.
Kao i u dijagnosticiranju, liječenje hipotonije također zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje fizikalnu i radnu terapiju, lijekove, nutritivnu, a ponekad i respiratornu potporu te konačno i hirurške zahvate u slučaju komplikacija ili nemogućnosti konzervativnog liječenja.