Ako ste se ikada pitali ko je zaslužan za savršeno funkcionisanje vašeg tijela tokom trudnoće i poslije porođaja, odgovor je jednostavan – hormoni.
Trudnoća je definitivno drugo stanje, a da bi se ono održalo onako kako treba, promjene u tijelu su neizbježne. Hormoni su tokom trudnoće glavni pokretači procesa u organizmu.
Saznajte kojih šest hormona vaš organizam drže u ravnoteži i omogućavaju vam da na svijet donesete novi život, ali i koji hormoni mogu donijeti probleme sa začećem.
Gonadotropini – omogućavaju ovulaciju
Njihova uloga je izuzetno važna jer izazivaju ovulaciju. Svakog mjeseca omogućavaju sazrijevanje jajne ćelije u jajniku, njeno izbacivanje i pripremanje sluzokože materice da je prihvati ukoliko dođe do oplodnje. U toku trudnoće, izlučivanje gonadotropina prestaje da bi, poslije porođaja, njihovo djelovanje postepeno ponovo započelo.
Humani horionski gonadotropin (hCG) – za potvrdu trudnoće
Zahvaljujući jednom dijelu ovog hormona trudnoća može da se ustanovi veoma rano. Za njega se, također, vezuje i pojava mučnine početkom graviditeta. Naime, količina beta hCG-a u krvi i urinu se znatno povećava već sedam dana nakon začeća.
Progesteron – zaštitnik trudnoće
Progesteron je izuzetno važan hormon i često se naziva zaštitnikom trudnoće. On priprema sluzokožu materice (endometrijum) za prihvatanje oplođenog jajašca, da bi se omogućilo njegovo usađivanje u maternici.
Ovaj hormon ima važnu ulogu i u relaksaciji mišića, što je izuzetno značajno jer spriječava kontrakcije maternice, i na taj način smanjuje opasnost od spontanog pobačaja i prijevremenog porođaja.
Estrogen – za ženstvenost
Na početku trudnoće, nivo estrogena u krvi i urinu je nizak, dok se sa odmicanjem trudnoće povećava njegova količina. Ukoliko analize pokažu da nivo estrogena stagnira ili se smanjuje, to može da znači da je plod ozbiljno ugrožen. Treba naglasiti da porođaj počinje upravo kada estrogeni, koji izazivaju kontrakcije materice, nadvladaju ravnotežu koja postoji sa progesteronom (koji smiruje mišiće ni sprečava njihove kontrakcije).
Oksitocin – hormon materinstva
To je hormon sa višestrukim djelovanjem u organizmu žene, ali i muškarca. Naziva se i “hormonom ljubavi”, jer je dokazano da razvoj emocija između muškarca i žene direktno zavisi od stvaranja oksitocina u centralnom nervnom sistemu, to jest u međumozgu i neurohipofizi. Ovaj hormon kod žena djeluje na jajovod tako što izaziva kontrakcije i pokrete koji omogućavaju da se jajašce susretne sa spermatozoidom i tako dođe do začeća.
Oksitocin izaziva kontrakcije mišića maternice, što dovodi do širenja materičnog ušća, pa do spuštanja ploda, a zatim i do njegovog rađanja.
Oksitocin i adrenalin prvih 48 sati po rođenju djeteta izazivaju osjećaj sreće i zadovoljstva kod majke, što joj omogućava da se odmori i naspava.
Ovaj hormon se smatra i hormonom materinstva, jer razvija instinkt staranja majke o novorođenom djetetu.
Prolaktin – priprema dojke za dojenje
Njegova osnovna uloga je regulacija lučenja mlijeka. U krvi žene se nalazi u malim koncentracijama, ali 48 sati nakon porođaja njegov nivo vrtoglavo raste, pripremajući dojke za dojenje, piše yumama.mondo.rs.
Testosteron
Čini nam se nevjerovatno da je glavni muški polni hormon – testosteron također prisutan i u ženskom organizmu, a njegove vrijednosti mogu da variraju tokom života žene.
Ako se povećaju, može doći o pojačane dlakavosti, prorijeđene kose ali i neplodnosti. Žene koje primjete neki od ovih problema treba hitno da se jave ginekologu, premda obično prvo zapažamo promene u izgledu, pa idemo kod dermatologa. Ipak, ginekolog je pravi doktor za ovaj poremećaj.
Referentne vrojednosti testosterona: MUŠKARCI: 9,9 – 27,8 nmol/LŽENE: 0,22 – 2,9 nmol/L
Povećan nivo testosterona primetan je kod sindroma policističnih jajnika, uz koji ide i insulinska rezistencija, snižene vrijednosti takozvanog dobrog holesterola, rast triglicerida i lošeg holesterola i slično.
Upravo manjak testosterona dovodi do pojačane razdražljivosti i osetljivosti, problema sa koncentracijom i pamćenjem, nesanicom, depresivnošću.
Liječenju ovih poremećaja treba pristupiti pažljivo, isključivo po savjetima doktora koji će uzeti u obzir kompletnu medicinsku sliku svakog pacijenta prije bilo kakve terapije.
Štitnjača
Mali organ koji proizvodi važne hormone za ljudski metabolizam, štitna žlijezda, snažno utiče i na žensku plodnost i na razvoj trudnoće. Ipak, majke često nisu svesne brojnih negativnih posljedica nepravilnog rada štitne žlijezde.
Trudnice i parovi kod kojih postoje problemi sa plodnošću treba da razgovaraju sa doktorom i obave jednostavnu krvnu analizu hormona štitne žlijezde. Čak i najmanji poremećaj funkcije treba da bude liječen prikladnom terapijom, jer onaa ima veliku ulogu u ženskoj reprodukciji i plodnosti.
Iako su među najčešćim u svetu, bolesti štitne žlijezde također su i među najrjeđe prepoznatim oboljenjima. Procenjuje se da u svijetu više od 300 miliona ljudi pati od smanjene aktivnosti štitne žlijezde, međutim samo 20 posto njih se liječi. Vrlo je važno da buduće majke kontrolišu štitnu žlezdu u ranoj fazi trudnoće, jer neliječena bolest povećava rizik od zastoja razvoja ploda, kao i rizik od preuranjenog porođaja.
Kontrola štitne žlijezde posebno je važna i u razdoblju prve postporođajne godine, s obzirom na to da neke žene razviju takozvanu postporođajnu hipotireozu (PPT) čiji su simptomi slični simptomima postporođajne depresije, kao što su umor, tuga i otežano gubljenje težine. Ti simptomi su najčešće prolazni i nisu zabrinjavajući, ali se preporučuje da se testiraju hormoni pre uzimanja antidepresiva. Ako se taj poremećaj zadrži i do poslednjih nekoliko mjeseci prije porođaja, preporučuje se uzimanje hormonalne terapija za lečenje hipotireoze.
Najvažniji simptomi hipotireoze (smanjenog rada štitne žlijezde) u trudnoći su umor, depresija, bol u mišićima, zaboravnost, intolerancija na hladnoću, a najvažniji simptomi hipertireoze (povećanog rada štitne žlijezde) su gubitak težine, anksioznost, ubrzan rad i lupanje srca, tremor ruku i karakterističan ukočen pogled.
U slučaju blažeg oblika hipertireoze, trudnice se obično samo češće kontrolišu, a liječenje u težoj formi sprovodi se antitiroidnom medikacijom ili hirurškim odstranjivanjem dijela štitne žlijezde (bez primjene radioaktivnog joda).
Štitna žlijezda ima i vrlo važnu ulogu u djetetovom rastu i u razvoju njegovih neuropsiholoških osobina.
Upravo zbog toga, u slučaju izostanka ili neprimerenog liječenja, disfunkcija štitne može imati teške posljedice na fizički i psihički razvoj deteta. Djeca mogu biti rođena sa manje funkcionalnom štitnom žlijezdom ili se disfunkcija može razviti zbog premalog unosa joda u organizam, zbog autoimune bolesti (na primer Hašimotovog tireoiditisa ili Gravesove bolesti) ili povrede štitne žlijezde. Problemi su često i nasljedni, pa treba obratiti pažnju na djetetov razvoj i u slučaju poremećenog rada što ranije započeti sa terapijom.
Najčešći simptomi hipotireze kod djece su produžena žutica kod novorođenčadi, usporen rast kostiju i zuba, problemi sa učenjem, zakašnjeli pubertet, a najčešći simptomi hipertireoze su promjene u ponašanju i uspjehu u školi, nesanica, nemir i iritabilnost. Ako je djetetu dijagnostikovan poremećaj rada štitnjače, treba napraviti jednostavnu analizu, kontinuirano, svakih tri do šest mjeseci provjeravati nivo hormona štitne žlijezde i TSH u krvi.