U svijetu se danas obilježavanje Valentinova kao dana zaljubljenih uglavnom vezuje uz uticaje iz američke popularne kulture, a ovom prilikom parovi razmjenjuju poklone u posebnoj atmosferi.
Porijeklo praznika
Valentinovo ili Dan sv. Valentina spomendan je sv. Valentina, prvog biskupa grada Terni (u to doba: Interimna) u Umbriji, stotinjak kilometara od Rima. Za vrijeme pape Viktora I., 197. godine, Valentin je sa 22 godine zaredio za biskupa drugi znameniti umbrijski biskup i svetac, sv. Felicijan.
Praznik sv. Valentina je od davnina obilježavan 14. februara, tj. dan prije poganskog rimskog praznika bogova Pana, Fauna i Luperka – tj. poganskog praznika plodnosti. Povezanost sv. Valentina uz pitanja ljubavi potječe iz legende o braku mlade kršćanke s rimskim legionarom, koji je iz ljubavi prema njoj također postao kršćanin. Tijekom priprema za brak oboje su na smrt oboljeli, a svetac je njihov brak blagoslovio dok su njih dvoje umirali u samrtnom zagrljaju na bračnoj postelji.
Na engleskom govornom području često se prenosi legenda o sv. Valentinu, “rimskom biskupu” (inače je biskup Rima – papa). Prema toj priči – koja se širi po svijetu – sv. Valentin je živio u Rimu u doba kada je car Klaudije Gotski naredio da se njegovi vojnici ne smiju ženiti ili zaručivati, jer je držao da se vojnici (kao oženjeni ili zaručeni muškarci) neće srčano boriti u njegovim ratovima, već će radije gledati da sačuvaju život kako bi ostali sa svojim porodicama.
Svi svećenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku, pa nisu više htjeli vršiti sam obred vjenčanja. Međutim, svećenik po imenu Valentin počeo je potajno održavati ceremonije vjenčanja svih mladih parova koji su to željeli, sve dok ga vlasti nisu bacile u tamnicu, da bi mu 14. februara (večer uoči rimskog proljetnog blagdana Luperkalija) odrubili glavu.
Nedugo nakon smrti narod ga je proglasio svecem, a kada se u Rimu učvrstilo kršćanstvo, svećenstvo je odlučilo spojiti blagdan Luperkalija i smrt Svetog Valentina u jedan. Makar se takva legenda zapisuje već dosta davno, riječ je o životopisima svetaca bez historijske vrijednosti – koja je možda potjecala iz činjenice da je kod Flaminijskih vrata (gdje je u davnini počinjala Via Flaminia, koja je vodila prema Umbriji i Terniju, gdje je sv. Valentin bio biskup) postojala drevna crkvica posvećena sv. Valentinu.
Čestitka za Valentinovo
Najstariju čestitku za Valentinovo napisao je francuski vojvoda Karlo Orleanski. Namjenio ju je svojoj supruzi dok je bio u zatočeništvu u Engleskoj. Simbol je Valentinova i Kupid, starorimski bog ljubavi. Često se prikazuje kako drži luk i strijelu jer se vjeruje da se onaj koga on pogodi svojom čarobnom strelicom odmah zaljubi.
Svake se godine za Valentinovo pošalje oko milijardu čestitki, a nešto više pošalje se jedino za Božić. Valentinovo je, uz Majčin dan, dan i kada se kupuje najviše cvijeća. Svake godine djevojke i žene širom svijeta na Valentinovo zajedno dobiju oko 50 miliona ruža.
U Veronu, rodni grad Romea i Julije, svake godine pristigne oko tisuću ljubavnih pisama za Juliju. U Americi, zanimljivo, čak 15 posto čestitki za Valentinovo djevojke pošalju same sebi.