Događa li vam se da ponovite djetetu više puta neku uputu a ono je jednostavno ne posluša ili da nabrojite što sve treba činiti a ono to ne učini dok ne počnete galamiti?
Ili imate dojam kao da vas dijete ne čuje, kao da je isključeno i nije prisutno?
Radi li to dijete namjerno ili je u pitanju nešto drugo?
Neka djeca imaju sposobnost „isključivanja“. Kada gledaju crtić, čuju samo crtić i isključe sve ostale zvukove. Pri tome to ne rade da vas ignorišu, nego je to svojevrsno koncentrisanje na jednu stvar.
Kada takvoj djeci govorite nešto dok su oni u fazi „isključivanja“ oni vas ne čuju niti znaju što ste rekli. Ne registruju ništa osim onog što gledaju ili ono što rade. To se može dešavati i kada se dijete igra s igračkama. Potpuno se posveti igri i „isključi“ sve ostale zvukove i jednostavno ih ne detektira.
Ne radi to vama u inat nego zbog preživljavanja.
Naime, takva djeca imaju izuzetnu sposobnost koncentriranja na jednu aktivnost, pažnja im je usmjerena i u potpunosti se posvete tome. To je njihov način življenja.
Kako mnoge roditelje to ljuti, djeca se trude zbog njih ne to raditi i vježbaju multitasking koji je „bolest“ novog doba.
Iluzija je da ćemo biti brži i efikasniji ako radimo više stvari odjednom. Istraživanja vezana uz multitasking su pokazala da tada nismo dovoljno pažljivi niti koncentrisani, te da se uglavnom dešavaju greške koje kasnije trebamo ispravljati i vremenski dođemo na isto.
Pri tome zaboravljamo što smo činili jer mozak ne memoriše toliko aktivnosti odjednom nego samo neku od njih. Zato se ne možemo sjetiti jesmo li ugasili nešto ili odradili nešto.
Zato vaše maleno čudo koje vas nervira svojim „isključivanjem“ zapravo instinktivno radi odličnu stvar sve dok ga mi ne odviknemo i uvjerimo da je to loše i da to nije dobro a sve zbog toga što imamo dojam da nas ne sluša.
Kako pomoći takvoj djeci i što činiti da im olakšate?
Važno je da se ne ljutite na njihovo „isključivanje“ i da ih prihvatite takvima jer im je to jedini način funkcioniranja.
Dozvolite da se odmaraju jer im buka djeluje na živčani sustav te su nervozniji kada su dugo u buci. Poželjno je isključivati sve aparate u domu koji nužno ne moraju raditi (muzika, TV, zvukovi na mobitelu i sl.)
Kada im se želite obratiti, najprije ih dozovite istom rečenicom, npr. „Zlato, mogu li ti nešto reći?“, pa sačekajte da se „vrate“ iz svojih misli i tek tada im dajte upute.
Najgore što možete učiniti je davati im upute iz daljine ili im govoriti nešto iz kuhinje dok su oni u sobi. Ako su isključeni, doslovno vaše riječi idu u vjetar.
Takvu djecu ne možete mijenjati. Možete mijenjati jedino svoj pristup prema njima, pristupati im drugačije i dobit ćete maksimum od njih.
U suprotnom, samo ćete se ljutiti i nervirati, imat ćete loš odnos a njima ćete stvarati dojam da nešto s njima nije u redu što nije tačno. Educirajte se da prepoznate takvo dijete i prilagodite mu svoj način funkcioniranja.
Najgore što možete učiniti je kritikovati ga jer će vam povjerovati da je s njime nešto pogrešno i samopoštovanje će mu biti nikakvo, riječi su Anite Vadas, savjetnice za roditeljstvo.
Photos by Pexels