OGLAS - REKLAMA

Kako prepoznati obrasce nasilništva u školi

usamljeni-borac

Djeca najčešće skrivaju nevolje i maltretiranje kroz koja u svojoj školi prolaze. Čak i najbolji učitelji i profesori teško primjete da se uopšte dešava to da djeca imaju problema ili da trpe maltretiranje. Djeca takve probleme zbog stida i osjećaja neugode vješto skrivaju, a to je nešto s čim na vrijeme treba izaći na čistac, što prije riješiti.

Spisateljica Glennon Doyle Melton posvetila je tekst nastavnici matematike koja je svjesna tog problema i koja joj je ispričala o njenoj praksi borbe sa nasiljem. Radi se o jednoj od nastavnica njenog sina. Ona je u razgovoru ispičala kako na kraju svake sedmice nastoji da pomoću ankete među učenicima prepozna one koji su vrlo vjerovatno zlostavljani od strane vršnjaka.

Sjele smo na par minuta i pričale o tome kako je podučavanje djece ozbiljna dužnost i odgovornost. Složile smo se da matematika i čitanje nisu najvažnije stvari koje se uče u učionicama. Onda mi je ispričala ovo.

Nastavnica svaki petak zamoli učenike jednog odjeljenja da na komadu papira napišu imena četvero djece s kojima bi voljeli da sjede iduće sedmice. Učenici unaprijed znaju da ono što napišu na papiru vrlo vjerovatno neće biti ispunjeno. Pored toga, moraju izdvojiti i jednog učenika koji je te sedmice bio zvijezda odjeljenja. Sve to na presavijenom papiru, anonimno, učenici predaju svojoj nastavnici.

“Svaki učitelj i profesor zna da se zlostavljanje najčešće događa izvan njihovog vidokruga i da su zlostavljana djeca previše postiđena i prestrašena da bi se nekome povjerila.”

Nakon što učenici odu svojim kućama, nastavnica razvrstava te papiriće ispred sebe i proučava ih. Ona traži obrasce ponašanja.

Ko nije tražen da se s njim sjedi?

Ko ne zna koga bi odabrao da s njim sjedi?

Ko nikada ne bude primječen i nominovan za sjedenje s  nekim?

Ko je prošle sedmice imao milion prijatelja, a ove sedmice ni jednog?

Ona ne pokušava da pronađe najbolji raspored sjedenja, niti traži “izuzetne” učenike. Traži usamljenu djecu. Djecu koja se teško povezuju s drugom djecom. Identifikuje mališane koji se bore da za mjesto među drugom djecom, i time povezivanje s drugom djecom. Pokušava da identifikuje mališane koji ne uspijevaju da se izbore sa zahtjevima socijalnog života u vlastitim odjeljenju. Prepoznaje koja djeca prolaze neprimječena od strane vršnjaka. Baš tu prepoznaje koga maltretiraju i ko je taj ko maltretira druge.

Mora se priznati da je ovo najbrilijantnija strategija s kojom sam se ikada susrela, tvrdi spisateljica. Ova metoda je kao rendgen koji skenira po odjeljenju, ispod površine, i otkriva ono što inaće ne bi bilo primječeno. Ovo je kao rudarenje plemenitih kovina, najvrijedniji su oni koji trebaju malo pomoći odraslih, da ih nauče kako da sklapaju prijateljstva, kako da pitaju druge da se igraju, kako da se uključe u grupu i kako da dijele poklone sa drugima. To je ustvari način odvračanja od siledžijstva. Svaki učitelj i profesor zna da se zlostavljanje najčešće događa izvan njihovog vidokruga i da su zlostavljana djeca previše postiđena i prestrašena da bi se nekome povjerila. Istina izlazi na vidjelo na onim malim, sigurnim, privatnim komadićima papira, napisala je Glennon.

“Ona ne pokušava da pronađe najbolji raspored sjedenja, niti traži “izuzetne” učenike. Traži usamljenu djecu. Djecu koja se teško povezuju s drugom djecom. “

Kada joj je kao nastavnica drugoj nastavnici objasnila svoju metodu, Glennon ju je upitala otkada koristi ovu metodu: ‘Od pucnjave u školi Kolumbine (Columbine). Svaki petak nakon pucnjave u Kolumbineu.’

Briljantna žena shvatila je na tom primjeru da svo nasilje započinje zbog isključivanja. Svako ispoljavanje nasilja započinje od unutrašnje usamljenosti. Gledala je tu tragediju i znala da djeca koju se inaće ne primjećuje, zahtjevaće da ih se jednog dana primjeti, pa po bilo kojoj cijeni. Odlučila je da se bori protiv nasilja u što ranijoj fazi i što češće, a u okolini koja joj je nadohvat ruke. To što ona radi kada ostane sa papiričima ispisanih dječijim rukopisima, spašava živote. Ona pronalazi problem, prekida nastalu isključenost i usamljenoj djeci pruža pomoć koja im je potrebna, zaključuje Glennon.

Matematičari su naučili da postoji red i uzorak u svakoj pojavi, čak i u ljubavi ili pripadanju. Ona pronalazi te uzorke i otkriva kodove koji ukazuju na isključenje jedinki. Uzorke isključenja pronalazi među listovima koje joj djeca svakog petka ostavljanju na stolu. Zatim usamljenoj djeci pruža pomoć koja im je potrebna. Za nju je to matematika.

Sve je ljubav – čak i matematika.

 


Tragedija u Kolumbineu (Columbine) dogodila se 20. aprila 1999. godine u SAD-u. Tog dana su dva učenika srednje škole Columbine (Eric Harris i Dylan Klebold), ubili 12 školskih drugova, jednog profesora i još ranili 24 osobe, a nakon pucnjave su obojica počinili samoubistvo. Eric i Dylan godinama su bili meta vršnjačkog maltretiranja odnosno bullyinga.

 

Preuzeto sa: huffingtonpost.com

SHARE THIS

SLIČNI TEKSTOVI

NAPIŠI KOMENTAR

Nemojte da pravite ovih 10 grešaka o odnosu sa ćerkom! One bi joj mogle uništiti život!   Psiholog Mihail Labkovski je govorio o glavnim greškama koje većina majki pravi. Iako se čini da to rade...

POGLEDAJ JOŠ

Tehnika za lakše uspavljivanje beba

16/09/2016 . Objava: mamaba

Teorija po kojoj je lakše uspavati bebe, sada je i dopunjena. Kako smiriti bebu koja plače? Poslušajte provjerene savjete! Bebe se rađaju manje razvijene od drugih sisara, pa se prva tri mjeseca života nazivaju “četvrto...

POGLEDAJ JOŠ

EVO ZAŠTO SU NAJBOLJI: Govor gradonačelnika Osla će vas natjerati da se zamislite

16/09/2016 . Objava: mamaba

Piše: Elvir Padalović, Preuzeto sa: Magazin бука.com Vjerujemo da bi grad trebao biti na čelu ovakvih stvari. Upravo zato se naša djeca u školama uče programiranju. Zato smo preko 100 hiljada statičnih mašina za prodavanje...

POGLEDAJ JOŠ

TWEETS